fbpx

Jedan osvrt na „Dnevnik o Čarnojeviću“, Miloša Crnjanskog

Jedan osvrt na „Dnevnik o Čarnojeviću“, Miloša Crnjanskog

Čitajući roman „Dnevnik o Čarnojeviću" nesvesno postajemo učesnici u igri boja, slika i simbola, a kada zaigrani ujedinimo ove elemente stvaramo vitraž iz čijeg odsjaja saznajemo o sudbini pripovedača. On je ravnodušan prema životnoj svakodnevnici, u svemu vidi besmisao. Jedino što ga zanosi je priroda koja na njega ima opijajuće dejstvo. Iako je vojnik, on ne shvata smisao rata, grozi ga zvuk mašinke, mrtvih tela i krvi. Zakopan u zemlju, krijući se od neprijatelja, divi se lepoti zore. Povratak u domovinu je obeležila majčina smrt, za koju on vezuje početak jeseni:
„Niko je ne vidi još,samo u zoru ostaje od nje rosa".
Strah koji oseća pri pogledu na majčino mrtvo telo ublažava šarenilo svilenih jastuka i starinskih ćilima, koji zaustavljaju njegovu pažnju i tokom tmurnih bolničkih dana. Jedne jeseni, neočekivano, u njegov život ulazi ljubav. Bolestan i pomiren, ležeći u krakovskoj bolnici, upoznaje devojku u koju se zaljubljuje:
„Bili su to čudni dani. Nebo je bilo toplo uveče i svi smo se okretali da vidimo laste... Drveće je klijalo i svi smo se smejali jeseni, što je uobrazila da je proleće".
Obuzet ljubavlju osećao se podmlađen. Slika tri zumbula nagoveštava nadolazeću sumnju u smisao ljubavi-ružičasti zumbul vene iako ga zaliva, a beli ga podseća na lica iz prošlosti koja je ljubio. Ovim naslućujemo da postojeća ljubav, iako na trenutak čini se, osmišljava život, postaje deo prošlosti, jer je sve deo nje. Žuta boja asocijativno postaje oznaka za lišće koje predstavlja univerzalan simbol („A zar nije ljubav samo lišće?.. Otišao bih nekuda u žuto lišće, ko zna kuda; a kada bi neko plakao za mnom ja bih napisao kartu:,,Zbogom idem da ozdravim").
Izmučen ravnodušnošću,stidom i umorom, svestan nepromenljivosti i nezadrživosti vremena, potiskuje ljubav: „Niti imam čega što želim, niti čega što žalim".
Dok ona moli za njegovu ljubav, on je zanet mišlju o nebu. U njemu pronalazi skrivene veze, simbole, boje i utehu.
Jesen takođe poprima univerzalno značenje, simbolizuje sam život. Roman počinje iskazom: „Jesen, i život bez smisla", koji Crnjanski kroz čitavo pripovedanje iznova dokazuje, te tako lebdimo nad stranicama romana bez utiska da je ikad završen.

Piše: Jovana Đurišić

Podeli ovu vest

05/07/2015 0 comment

Na tromeđi opština Ljubovija, Mali Zvornik i Krupanj, kod etno-kompleksa Mačkov Kamen, od 1925. godine održava se veliki narodni zbor za nekoliko hiljada učesnika, manifestacije čiji je cilj da zbliži sve one koje deli ta međa, očuvanje tradicije i običaja. Baš kao nekada, ručnim kosama u brzini, širini otkosa i kvalitetu košenja nadmeću se ...

25/03/2024 0 comment

Zeleni venac, koji je zauzimao prostor od Brankove, Lomine, Reljine,Prizrenske i Sremske ulice, bio je nekada prostrana ustajala duboka bara, kao ...

23/03/2024 0 comment

 Dobroseličku bogomolju pravio majstor Mitar pre 203 godine Kad se magistralom prođu Vodice na Zlatiboru, kod Borove glave valja skrenuti ...

05/03/2024 0 comment

Slika Paje Jovanovića "Odmor bašibozuka", nedavno kupljena na aukciji londonskog "Sotbija", od danas je, i biće tokom marta, izložena u Konaku ...

23/03/2024 0 comment

 Povodom manifestacije „Dani kraljice Jelene“ koja će se održati od 1. do 9. juna ove godine, juče je organizovana akcija sadnje jorgovana od ...

O Portalu

Portal koji promoviše Srbiju i njene vrednosti. Sve na jednom mestu, priča o Srbiji koju volimo, njenoj tradiciji, lepotama, ljudima i događajima.

Najnovije vesti