Ludaško jezero sa okolnim plavnim livadama čini jedinstvenu celinu vlažnih staništa. Poznato je po brojnim ptičjim vrstama a, takođe, i kao važan lokalitet za odmor i ishranu na migracionom putu ptica. Najpoznatiji predstavnici ptičjeg sveta Ludaša su ptice močvarice zbog čijeg je prisustva ono upisano na listu močvarnih područja od međunarnodnog značaja, a uz Obedsku baru je i najstarije ramsarsko područje u Srbiji.Stanište je retkih vrsta ptica, a jedna od njih je i svakako zanimljiv bukava.
Bukavac, je plaha ptica iz roda Botaurus (bukavci). Pripada porodici čaplji. Kada je uznemiravana, stoji mirno u jednom mjestu i podigne kljun i glavu gore. Ovakvo ponašanje i boja perja skrivaju pticu tako dobro da ju je skoro nemoguće vidjeti. Zapravo ih se mnogo češće čuje nego vidi, jer mužjak ispušta zvukove koji se mogu čuti i 5 kilometara dalje. Ova ptica je vjerojatno predstavljala drekavca iz kratke priče Branka Ćopića. Bukavac nebogled je neznatno veći od američkog bukavca (Botaurus lentiginosus) i ima izraženije oznake na leđima.
Mužjak i ženka su približno iste veličine, 69-81 cm dugi. Ima smeđkasto-točkasto perje i nezgrapnog je izgleda. Prosječan raspon krila je 130 cm. U južnoj Europi se može pomješati sa neodraslom jedinkom gaka. Hrani se ribama, žabama i drugim manjim vodenim organizmima. Gnijezdi se u raštrkanim parovima u većim trščacima. Poligaman je, te mužjak može imati nekoliko ženki. Gniježđenje se odvija rano. Mužjakovo bučno glasanje se najčešće čuje u zoru i sumrak. Ženka polaže tri do šest jaja smeđkaste boje, koja oba spola inkubiraju 25-28 dana. Obično su soltarni dok sezona parenja nije u toku. Najčešće ga se vidi ljeti, ranim jutrom, dok leti iz ili prema skrovištu. Vrat je u letu savijen, a zamasi krila brzi