Šareno kolo se izvodi u okviru svadbenog rituala, pred svođenje mladenaca. Naziv šareno kolo (u centralnoj i zapadnoj Srbiji) vezuje se za to da svako ima svog para, a šareno oro (u jugoistočnoj Srbiji) objašnjava se time da su svi ušarani.
U severoistočnoj Srbiji za ovu igru poznati su nazivi kumovo kolo, rastur kolo, kraju (kod Vlaha). Uz mladu i mladoženju, izvode ga bračni parovi koji imaju decu (kum i kuma, stari svat i njegova žena, svekar i svekrva, ostali gosti sa svojim ženama), a koji magijskim putem treba da prenesu plodnost i dobar brak na mladence. Predstavlja prvo, simboličko spajanje mladenaca koji pre toga nisu dolazili u direktni kontakt. Do ovog trenutka u cenru pažnje bila je nevesta. Većina radnji obavljala se oko nje, ili je sama bila njihov izvođač. Nakon šarenog kola sledi, po pravilu, neka jednostavnija igra iz repertoara konkretnog kraja.
Naziv je uopšten i označava ritualnu radnju. Pod njim se podrazumevaju različita kola, a postoji više načina izvođenja. Može se izvoditi sa malim poskocima ili bez poskoka, držanjem za ruke ili prepletanjem ruku na leđima, ali je to uvek mešovito, zatvoreno kolo. U Užicu se izvodilo i na šaljiv način, sa čaušem koji dovodi dedu i devojku u kolo, posle čega se odvijao čitav skeč.