Narodna nošnja u zlatiborskim selima je u pogledu osnovnih karakteristika veoma srodna sa nošnjama jugozapadne Srbije, koja zajedno sa nošnjom užičkog, požeškog, račanskog, moravičkog, delom starovlaškog i podrinjskog kraja pripadaju tipu dinarske nošnje. Međutim, između njih postoje i vidljive razlike, koje se zapažaju u načinu ukrašavanja pojedinih delova odeće, po čemu se moglo znati iz kojeg kraja je koja nošnja.
I devojke i žene nosile su dugačku košulju, dinarskog tipa, šivenu od konopljanog („debelog" - „težinjavog beza"), zatim od lanenog - „ćetenovog beza", a za praznike i od polupamučnog („podatkanog" i „pamučnog beza") platna.
Od gornjih delova odeće nosio se kratak, crni sukneni jelek „prsluk" a preko njega beli sukneni „zubun" dok se ispod pojasa sa prednje strane stavljala uska kecelja „prežina". Obuvane su crne, vezene čarape i „građeni" opanci. Devojke su bile očešljane u dve pletenice obavijene oko glave, a praznikom se stavljao plitki crveni „fesić", dok su oko vrata nošeni nanizi od zlatnog ili srebrnog novca.Zimi je nošena dugačka vunena nabrana suknja, a preko suknenog„prsluka", ili pak, „grudnjak pamuklije" oblačio se „gunj", kratak sukneni haljetak s dugačkim rukavima. Neke žene oblačile su još i dugačku belu suknenu „aljinu" preko sveg odela. Kao deo mladine i praznične nošnje imućniji ljudi imali su libade i svileni pojas „bojader". Jedno od osnovnih obeležja ženske nošnje bilo je pokrivanje glave.
Nosio se i nakit od suvih biljnih plodova, najčešće đerdan od „karavilja", koji kad se navlaži opojno miriše.
MUŠKA NOŠNjA
Obavezni delovi muške nošnje su „košulja" i „gaće", zatim raznobojni vuneni „pojas", posebno obeležje daju „pelengiri", ili „pelengaće"-vrsta širih gaća od vunene tkanine (pelengiri) ili lanene (pelengaće) bele ili mrke boje. Od gornjih haljetaka nošeni su „zubunić", ili „gunjić", zatim „đečerma", „džamadan" i „gunj". Na glavi su nosili crveni fes („ves") s kićankom, vunenu pletenu crnu kapu „šubaru", a posle srpsko-turskog rata osamdesetih godina XIX veka sve češće i šajkače. Zimi se oko kape obavijao tkani vuneni šal, a leti je nošen i slamni šešir. Preko spomenutih haljetaka ogrtana je crvena kabanica, koju su ljudi obično nosili kada putuju na konju. Od obuće nošene su čarape, priglavci, nazuvice, „prijesni", „crveni" i „građeni opanci" isto kao i u ženskoj nošnji, još suknene „tozluke" ili „dokoljenice"