Naziv kolo u tri (koraka) preuzet je iz narodne prakse, kao naziv za određenu igru (lokalni termin iz centralne Srbije)(3). Kako je poznato, u narodu se ne grupišu igre prema njihovom osnovnom igračkom obrascu, već isključivo prema nazivu. Samo na ovakav način je osvešćena diferencijacija između igara. Iz tog razloga postoji veliki broj naziva za jedan igrački obrazac.

Paralelno sa smanjivanjem aktivnosti nekadašnjeg seoskog društvenog života, različiti nazivi igara vremenom su zaboravljani. Pored toga postepeno se homogenizuje i izuzetna varijantnost ovog igračkog obrasca koja se može primetiti u starijem igračkom repertoaru centralne i zapadne Srbije, i svodi se na osnovni igrački obrazac. Iz pomenutih razloga, u igračkoj praksi sve više se sreće samo naziv kolo kao naziv, pored ostalih značenja koje može imati, za određenu igru.

Tako danas, kada čujemo reč kolo, bez greške znamo, kako se ono igra: tri koraka po prostoru, dva u mestu i sve se to ponovi u levu stranu. Međutim, da bi smo u naučnim krugovima precizirali koja je to vrsta kola u pitanju, koristimo narodni izraz kolo u tri, koji ujedno označava najosnovnija obeležja ove igre.

Kao najtipičniji (najrasprostranjeniji), ujedno i najstariji predstavnici igara iz grupe kolo u tri na području Srbije jesu kokonješte, moravac i Žikino kolo. Još davne 1876. godine M. Đ. Milićević beleži ove nazive, ali ne i u svim okruzima tadašnje Kneževine Srbije(4).

O većoj zastupljenosti ovih igara na području Srbije svedoče podaci iz 30-ih godina 20. veka. Tada počinje sa sestrama Danicom i Ljubicom Janković aktivno beleženje narodnih igara i već u njihovoj prvoj zbirci Narodne igre dolazimo i do prvih podataka o strukturi igračkog obrasca igara kokonješte i Žikino kolo, kasnije i o igri moravac(5). Na osnovu njihovih zapisa moguće je bilo zaključiti da ove igre pripadaju obrascu kola u tri. Opisujući strukturu pomenutih igara autorice navode i opštu napomenu o njihovom rasprostiranju, rečima da se igraju „u većini jugoslovenskih krajeva"(6). Pored toga, one beleže da su se na isti način igrala i mnoga druga kola(7). One su grupu igara koje mi danas nazivamo kolo ili kolo u tri, nazvale prema pesmi Potam povam(8). Međutim, to i ne treba da iznenađuje, s obzirom na to da je još od početka 20. veka kolo u tri u Srbiji izvođeno uz vokalnu, kasnije uz vokalno-instrumentalnu pratnju. Danas se kolo ne može zamisliti bez isključivo instrumentalne pratnje.

U prošlosti je ovaj obrazac bio najzastupljeniji na prostoru centralne i zapadne Srbije. Danas je, međutim, kolo najpopularnija narodna igra u svim krajevima Srbije, pa i šire.

Autor:Vesna Bajić,etnomuzikolog,folklorsrbija