Ponekad ih nazivaju i Semiramidinim visećim vrtovima, međutim, asirska kraljica Semiramida, prema legendi obdarena božanskim moćima, tek je kasnije dovedena u vezu s visećim vrtovima koje je vailonski kralj Nabukodonozor II. (604.-562. g.pr.Hr.) sagradio za svoju ženu Amitis.
Princeza Amitis poticala je iz brdovite i šumovite zemlje, dok je u svom novom kraljevstvu zatekla depresivnu pustu ravnicu spaljenu suncem. Kako bi joj ublažio čežnju za djevojačkim domom, Nabukodonozor je gotovo usred pustinje naredio gradnju visećih vrtova, jednog od graditeljskih čuda sveta.
Sam grad Vavilon je, govore istorijski zapisi, bio bogat, moćan i velelepan , njegove su zidine bile debele i visoke, a grad je nadvisivala Kula, ogromna građevina spiralne ziguratske građe posvećena bogu Marduku, koja se pela visoko u nebo. U gradu su se nalazila brojna zdanja, tvrđave i hramovi ispunjeni skulpturama bogova i ukrasima od plemenitih kovina i dragog kamenja. Ta unutrašnja raskoš i sjaj koje su negovali gotovo svi vladari Mesopotamije (a koja je tako zapanjila skromnog Grka, Aleksandra Velikog, kad je u svojim osvajanjima pokorio Kir i Persiju) kao da je pokušavala nadoknaditi surovost i pustoš bezvodnog okruženja.
I vrtovi su, dakle, trebali biti dostojni države, vladara i kraljice u čiju su čast podizani. Prva čudna vrlina vrtova bila je njihova "viseća" gradnja, ali ne zato što su oni stvarno visili. Naziv je nastao najverovatnije u srednjem veku netačnim prevodom latinske reči "pensilis" (u značenju "visiti", ali i "balkon, terasa"), kao i preko glasina o vrtovima Vavilona koje su vekovima prenosili trgovci, a da zapravo vrtove nisu nikada ni videli.
Grčki geograf Strabon opisuje u I veku pre Hrista. vrtove i kaže: "Sastoje se od stepenasto postavljenih nadsvođenih terasa, oslonjenih na četvrtaste stubove. Oni su šuplji i ispunjeni zemljom, kako bi se dobilo mesto za sadnju velikog drveća. Stubovi, lukovi i terase građeni su od sušene opeke i bitumena."
"Stepenice vode na gornje terase, a uz njih se nalaze vodene pumpe pomoću kojih se voda iz Eufrata stalno puni u rezervoare i diže na terase."
Strabon spominje ono što je zapravo bilo najčudnije u gradnji vrtova, a to je dovod i snabdevanje vrtova vodom. S obzirom da je u Vabilonu kiša retko padala, da bi biljke preživele, bilo je potrebno rešiti problem navodnjavanja terasa dovođenjem vode iz obližnjeg Eufrata, što je ujedno značilo i podizanje vode do visine-nivoa pojedine terase. Pretpostavlja se da je taj zadatak obavljala tzv. lančana pumpa, pokretana s dva točka na svakom kraju i opremljena nizom hvatalica za vodu, prikvačenih na lanac zategnut između točkova . U donjem bi delu hvatalica zagrabila vodu iz rezervoara, a u gornjem bi je delu izlivala u bazen iz kojeg bi se terasa navodnjavala kroz sastav kanala. Pumpa se pokretala pomoću osovine i rukohvata pričvršćenih na donji točak.
Građevinska konstrukcija vrtova nije bila složena samo zbog načina dopreme i snabdevanja vodom, nego i zbog problema koje je ta ista voda mogla prouzrokovati temeljima i terasama vrtova. Naime, budući da je u Mesopotamiji kamen bilo teško nabaviti, kao osnovni građevinski materijal za sva zdanja koristila se opeka načinjena od smese gline i naseckane slame, koja bi se potom sušila na suncu. Takve opeke nisu predstavljale problem kod gradnje ostalih građevina jer je klima bila suva i s malo kiše. Međutim, navodnjavanje vrtova postavilo je pitanje trajnosti takve gradnje, jer bi stalna prisutnost vlage mogla sušene opeke ubrzo lako pretvoriti u žitko blato i srušiti građevinu.
Grčki istoričar Diodor opisuje kako je ovaj problem u gradnji visećih vrtova ipak bio rešen:
Platforme na kojima su podizani vrtovi popločene su tankim kamenim pločama (koje nisu pronađene nigde drugo u vabilonskim građevinama), prekrivenima slojem trske, bitumena i pločicama od opeke. Preko toga je postavljen metalni pokrivač , kako se voda iz kanala ne bi kroz sloj zemlje cedila na temelje. Iznad pokrivača raspoređen je debeli sloj zemlje u koji je zasađeno raznovrsno bilje i drveće. Istoričar na kraju kaže kako su vrtovi predstavljali "zapanjujući prizor veštačkog brda prekrivenog zelenilom, vodopadima i potocima usred pustog krajolika".