Lazareva pećina (Zlotska pećina) se nalazi u istočnoj podgorini Kučaja. U blizini se nalazi još par objekata koji su zajedno sa ovom pećinom poznati i pod nazivom „Zlotske pećine".
Od ovih pećina Lazareva je najpoznatija i turistički najranije uređena. Od Zlota je udaljena 3 km, od Brestovačke banje 14 km i od Bora 21 km. Ulaz u pećinu je na nadmorskoj visini od 291 m i nalazi se na levoj strani Lazareve reke.
Prva ispitivanja Lazareve pećine je izvršio Feliks Hofman 1882. godine. Sedam godina posle Hofmana, speleološka istraživanja objavio je i Jovan Cvijić. Turističko uređenje pećine je otpočelo 1953. godine.
Za vreme svoje vladavine Turci su biili zazidali ulaz, kako bi sprečili skrivanje hajduka i zbegova.
Lazareva pećina se ubraja u grupu izvorskih speleoloških objekata. Ima dva kanala, od koji je stariji suv (fosilan), a mlađi rečni (aktivan). Pećinske kanale izgradila je pećinska reka. Od toga na "Glavni kanal" sa "Ulaznom dvoranom" otpada 623 m. Dužina suvih kanala i dvorana je 1225 m, a periodično plavljenih 367 m. Ukupna površina podzemnih prostorija je 9907 m2, a zapremina preko 52.000 m2.
Poslednjih 11 godina speolozi istražuju Lazarevu pećinu. Od tadašnjih 1721 m danas je dobila dužinu od 10860 m. To je ubedljivo najduža pećina u Srbiji. Figure su impozantne, poneke teške i do 15 tona.
Za turiste je zanimljiva "Ulazna dvorana", kao prvi susret sa neobičnim svetom podzemne tišine i večnog mraka. "Glavni kanal" je poprečnog preseka, na nekim mestima je širok 10 m, a visok 18 m.
Pećinskim nakitom su bogate "Koncertna dvorana" i "Dvorana slepih miševa". Stalaktiti i stalagmiti, pećinski stubovi, draperije, bigrene i kalcitne kadice svih oblika i veličina zapažaju se svuda unaokolo, čineći prostor lepim i romantičnim.
Najlepši i najveći primerci pećinskog nakita imaju i svoja imena: "Stogovi", "Fontana", "Plast", "Bizon", "Carska loža", "Dirigent", "Orkestar", "Slapovi", "Kula kneza Lazara" i dr.
Foto:Zoran Simić,klub SOB
