Domaći vrabac (Passer domesticus) je pripadnik porodice vrabaca, Passeridae. Naseljava većinu prostora Evrope i Azije. Kod nas ga nazivaju i vrapcem pokućarom. Danas je to najrasprostranjenija ptica na planeti.
Pojedine vrste žive isključivo u prirodnom ambijentu, dok su se mnoge prilagodile blizini čoveka i nastanile na širokom području, od seoskih imanja i farmi do velikih gradova.
Domaći vrabac, ili vrabac pokućar, je mala ptica dužine 14 do 16 centimetara. Mužjak ima sivu krunu, obraze i stomak, dok su vrat i kljun crne boje. Na leto, kljun je plavo - crn, a noge su braon boje. U zimu, perje je blede i sumorne boje, dok je kljun žućkasto - braon. Ženka nema crnu boju na vratu, kljunu i glavi, niti sivu krunu. Mladi vrapci imaju tamnije braon paperje i perje, a kljun je svetlo žut.
Mladi vrapci se hrane larvama insekata, uglavnom larvama štetočina, pa bi bilo dobro da Vašeg vrapca hranite nekom od gotovih hrana koja u sebi ima insekte (imate je u našoj ponudi). Odrasli vrapci, između ostalog jedu semenje i zrnevlje, a ponekad love i leptire. U proleće, vrapce koje žive u prirodnim uslovima, privlači cveće, pogotovo ono žute boje, kojim se takođe hrane (šafran, jagorčevina). Hrane se i paukovima i voćem.
Polno zreli vrapci prosečno žive od 1,5 do 2,3 godine. Vrapci duže žive u gradovima nego u otvorenoj prirodi. Pomoću prstenovanja je zabeleženo da neki primerci žive i do 14 godina na slobodi.
Ova slatka ptičica nezvanično slovi za simbol Beograda, jer je po legendi posle napada Osmanskog carstva, pod vođstvom turskog sultana Mehmeda Drugog, na prestonicu današnje Srbije, među stradalima je pronađen vrabac proboden sa tri strele. Tako je potencijalno spasio tri života, pa je ova legenda koja se vekovima prenosi učinila da dobije poseban status u našoj prestonici.